"FEMALE SUBJECT IN CONTEMPORARY CROATIAN PROSE: THE CASE OF DUBRAVKA UGREŠIĆ

U ovome radu istražuje se položaj ženskoga subjekta u suvremenoj hrvatskoj prozi na primjeru triju romana Dubravke Ugrešić. Na primjeru romana Ministarstvo boli analiziraju se osnovna obilježja autoričina stila, a to su manirizam, žensko pismo i postkolonijalna obilježja. Raspravlja se o poetici manirizma i usustavljenim obilježjima ženskoga pisma pozivajući se na teoretičara Krešimira Nemeca. Interpretiraju se (post)feministički koncepti u romanu Baba Jaga je snijela jaje kao što je specifičnost ženske starosti koja se predstavlja kao svojevrsno oslobođenje od zahtjeva „ženskosti“. Starost ženskoga subjekta analizira se pozivajući se na dva kapitalna djela Simone de Beauvoir. Roman Lisica kao roman o stvaranju književnosti interpretira se u kontekstu Lyotardovih spoznaja o zahtjevima postmodernističke umjetnosti. Analizira se i interpretira intertekstualnost, biografizam i odnos prema povijesti što roman povezuje sa žanrom postmodernističke historiografske metafikcije. U romanu Ministarstvo boli dekodiraju se ključni koncepti postkolonijalne književnosti, a polazi se od toga da je riječ o hrvatskome postkolonijalnom tekstu, ali u političkom smislu.In this paper the author researches the position of female subject in contemporary Croatian prose by Dubravka Ugrešić. Writing style of Dubravka Ugrešić is analysed in her novel Ministarstvo boli (Ministry of Pain), and stylistic features of her writing include mannerism, female writing and postcolonialism. This work discusses the poetics of mannerism and stylistic features of the so called female writing by refferring to Croatian theorist Krešimir Nemec. (Post)feminist concepts are interpreted in the novel Baba Jaga je snijela jaje (Baba Jaga Has Laid an Egg) such as the specificity of female old age which is presented as the sort of liberation of „femininity“ requierements. Old age of a female subject is analysed by referring to two books about ageing by Simone de Beauvoir. The novel Lisica, as the novel about creative writing process, is interpreted in the context of Lyotard's thoughts on requirements of postmodern art. This work analyses and interprets intertextuality, genre of biography and relation to history which connects this novel with the genre of postmodern historiographic metafiction. Key concepts of postcolonial literature are decoded in the novel Ministarstvo boli (Ministry of Pain) and it has been suggested that this is Croatian postcolonial text, but in a political sense